Sabur sabura, u duši tambura,
u glavi mahmurna, od svega što planiram.
Od svega što živjela sam, svega što trpjela sam u jednom od besanih nočenja.
Alkoholom, točena, prazna čaša,
slama omlačena a i dalje čaša maćeha. Stanje umorno al prate ga,
adrenalin ritam i gužvara, u glavi pustinja i planeta napuštena.
Majica mokra od znojenja, usta od dojenja,
srce od voljenja oteklo, pa umorna
i koljena što nose ga, do kraja.
Život bez značaja kad dobije značaj,
sreća nema granica u ritmu stranica, u
ritmu ritma muzike noći bez noćenja i granica.
Nema prestanka, sreća operisana od prestanka,
bitno – bez bitnoga proživjet noći ludih ritmova;
sve to trena istoga dok tijelo bacaš od zapada do istoka u gužvi listova.
Perfekcija plesa, društvo, piće i zeza,
za probleme freza il' po sedam frižidera za sedam hladnih ljeta,
jedne hefte. Na glave sefte jer olakšanje prije sreće rad sedmog
poslije radnih 6 je katastrofalno ljepše. A nek je !
Ritam je u suštini zveket, srca otkucaj ko loptice o reket na stolu zivota,
igri sreće. Tren je saznanje da si kepec al' vrijeme je dokaz da si velik,
veći od ljepšeg.
Kažu... Kilo kepeca u močnom ritmu noći bez prestanka,
noći nestanka života pod svjetlom krijesnica što sad liće na trepčuća svjetla ulica,
na rotaciono svjetlo policijskog auta u pokretu...
Note su sirene policije, hitne pomoći,
note su odjeci galame u glavi... Galame mame, glame djeca.
Galame svi al' si sretan i spretan koristeći sreću.
Sve do kraja sreće što dođe za jutra...
Tako malo života fali za ispustit dušu pred oltar svog tijela i krenuti na put.
